Prva zabluda: titan je egzotičan i nepouzdan materijal
Titan se ponekad smatra tajanstvenim materijalom-iz svemirskog doba, ali on je dobro-okarakteriziran inženjerski metal koji desetljećima služi u kemijskim postrojenjima, elektranama i zrakoplovima. Standardi kao što su ASTM B338, B861 i B862 definiraju njegov sastav, svojstva i ispitivanje na isti način kao i standardi za čelik. Lanci opskrbe, proizvodne radnje i inspekcijska tijela širom svijeta rutinski rukuju titanskim cijevima, a načini kvarova su razumljivi i kontrolirani.
Druga zabluda: titanska cijev mnogo je jača od čelika
Komercijalno čisti titan nije jači od konstrukcijskog čelika. Cijev razreda 2 nudi minimalnu vlačnu čvrstoću od 345 MPa, što je usporedivo s mekim čelikom, ali s manje od 60 posto njegove gustoće. Prava prednost je omjer snage-i-težine, a ne apsolutna snaga. Titan -visoke čvrstoće, kao što je Grade 5, odgovara mnogim čelicima ili ih premašuje, ali čisti stupnjevi odabrani su zbog otpornosti na koroziju i težine, a ne zbog sirove čvrstoće.
Zabluda tri: Titanijska cijev hrđa poput drugih metala
Titan ne hrđa na način na koji hrđa ugljični čelik jer ne stvara kamenac željeznog oksida. Umjesto toga, njegova je površina zaštićena gustim filmom od titan dioksida koji se nakon oštećenja obnavlja unutar nekoliko sekundi. Ovaj film daje titanu izvanrednu otpornost na morsku vodu, kloride i oksidirajuće kemikalije, i objašnjava zašto titanijska cijev može trajati desetljećima u brodskim izmjenjivačima topline gdje nehrđajući čelik kvari zbog pitinga.
Četvrta zabluda: Titansku cijev nije moguće zavariti
Titan vrlo dobro zavariva kada je zona zavara zaštićena od zraka. Ključ je zaštita od inertnog plina rastaljene posude, vrućeg zavara i korijenske strane spoja. Uz čiste površine i zaštitu od argona ili helija, titanski cijevni spojevi su duktilni i otporni na koroziju. Reputacija teškog zavarivanja dolazi od pokušaja bez odgovarajuće zaštite, koji dopuštaju kisiku i dušiku da krte zavar.
Peta zabluda: titanska cijev je uvijek najskuplja opcija
Titanijska cijev košta više od ugljičnog čelika ili nehrđajućeg čelika po kilogramu, ali ukupna cijena sustava često je niža. Tanke stijenke od titana, dug radni vijek, bez premaza i smanjeno održavanje mogu učiniti izmjenjivače topline od titana ekonomičnim tijekom životnog vijeka postrojenja. U opskrbi s morskom vodom, titanijska cijev često pobjeđuje u usporedbi troškova-životnog ciklusa u odnosu na bakar-nikl i nehrđajući čelik.
Šesta zabluda: sve su titanske cijevi iste
Titan je skupina vrsta s vrlo različitim svojstvima. Grade 1 je mekan i može se oblikovati, Grade 2 je-radni konj opće namjene, Grade 4 je najjači čisti stupanj, a Grade 5 je legura visoke-čvrstoće. Razredi 7, 11 i 12 dodaju poboljšanu otpornost na koroziju. Odabir pogrešnog stupnja može uzrokovati preuranjeni kvar, stoga stupanj mora odgovarati radnom okruženju i mehaničkom opterećenju.
Često postavljana pitanja
P: Jesu li cijevi od titana jače od cijevi od nehrđajućeg čelika?
O: Komercijalno čisti titan ima čvrstoću usporedivu s mekim čelikom pri nižoj gustoći, dok su legure kao što je Grade 5 jače od većine nehrđajućih čelika.
P: Korodira li titanijska cijev u morskoj vodi?
O: Titan je vrlo otporan na morsku vodu i kloride i ne trpi napade rupa i pukotina koji oštećuju mnoge nehrđajuće čelike.
P: Zašto se zavarivanje titana smatra teškim?
O: Titan reagira sa zrakom na visokoj temperaturi, tako da zavarivanje zahtijeva zaštitu od inertnog plina bazena zavarivanja, vrućeg ruba i korijena kako bi se spriječila krtost.
P: Isplati li se titanijska cijev tog troška?
O: Unatoč višim troškovima materijala, titanske cijevi mogu smanjiti troškove životnog-ciklusa zahvaljujući tanjim stijenkama, duljem vijeku trajanja i smanjenom održavanju.
P: Kako se vrste titana razlikuju jedna od druge?
O: Vrste se razlikuju po sadržaju kisika i dodacima legure, koji kontroliraju čvrstoću, mogućnost oblikovanja i otpornost na koroziju, tako da odabir vrste ovisi o primjeni.





